Što si kao dijete željela biti kad odrasteš?
Tri stvari su u željama mojeg djetinjstva oduvijek bile konstanta: ples, spiker na televiziji i pjevanje.
U plesnom svijetu željela sam plesati latino- američke plesove, standardne plesove, akrobatski rock' n' roll, klizati u paru te plesati jazz dance. No taj plesni segment je uvijek nekako bio dodatak konkretnijim zanimanjima. I danas je tako.
Spikiranje pred kamerom- to sam željela raditi. Znala sam si otvoriti neku knjigu s puno teksta, staviti ju ispred sebe i čitati kao da sam ispred kamere. Fascinirale su me vijesti i dokumentarci. Danas me dokumentarci i dalje fasciniraju, a vijesti ne mogu podnijeti. Želja je još uvijek tu i sada se ostvarila.
Želja kako ću biti pjevačica kad odrastem je bila za nijansu jača od želje biti „tetom ispred kamere“. Tatini šarafcigeri, daljinski upravljači televizora, potrgane noge malog stolca... Bilo što što je iole podsjećalo na mikrofon je redovno bilo moj rekvizit. Snimala sam pjesme na kazete s radija, pjevala danonoćno i to još uvijek radim.
Što radiš u trenucima u kojima zaboraviš na vrijeme i mjesto?
Nema me za cijeli svijet kada sviram klavir i dobijem inspiraciju, pa se izrode neke melodije, neki novi akordi. Vrijeme za mene ne postoji kada plešem neki latino ples u paru. Nema me za druge kada se udubim u čitanje knjige koja mi neda da odem spavati jer ju ne mogu prestati čitati.
Koje je tvoje najdraže mjesto na svijetu?
Bilo koje mjesto koje je zeleno, prirodno, iskonsko. Volim mjesta koja nisu u asfaltu, s puno ljudi, gdje su same zgrade, gdje je stalna žurba, gdje su gužve u prometu i gdje se ne poštuje ljudski ni životinjski život. Jako me privlači priroda i okoliš kakvog imaju Fiji, Karibi, Sejšeli, Filipini, Kambodža i na kraju, tamo gdje bih zaista mogla živjeti: Novi Zeland.
O kojim temama voliš razgovarati?
Volim raspravljati o svojim spoznajama i slušati tuđe spoznaje. Svaki dan naučim nešto novo o sebi kroz ponašanje svoje okoline, otkrivam ljepotu zakona privlačenja, vodim se instinktom kad je riječ o prehrani, plačem u meditaciji, pa onda sva ta znanja i osjećanja prenosim dalje. Jako me usrećuju situacije kada mi se osoba povjeri s nekom svojom neodumicom, a ja jasno vidim rješenje. Izrazito se zalažem za životinje i za suzbijanje njihove nepotrebne patnje na ovom svijetu. Jako sam emotivna prema njima. Volim pričati o glazbi, o kosi- jako volim dugu kosu na ženama, o tjelovježbi, o prirodnim pripravcima, o brojčanim sekvencama i značenjima brojeva, o karakteristikama horoskopskih znakova, o pjevanju, o plesanju, o zemljama svijeta, prirodnom liječenju... U teme o kojima volim pričati spada i zatupljenost ljudi, manipulacija medija, inertnost naroda, te ono meni najvažnije- sloboda. Životna sloboda.
Koja su tvoja najjača spiritualna iskustva, iako su možda nerazumljiva?
Od malena sam u svojem svijetu. Nikako se nisam mogla prilagoditi okolini, a taj „problem“ se nastavljao i u odrasloj dobi. Najranije sjećanje na nešto spiritualno me odvodi u niže razrede osnovne škole kada sam unaprijed vidjela kako jogurt iz ruku djevojčice iz mojeg razreda pada meni na papuču, no nisam pomaknula nogu jer nisam vjerovala da će se to zaista dogoditi. Dogodilo se, desetak sekundi kasnije. Zatim, tu su živopisna skitanja duše u snu, pa lucidni snovi u kojima letim- voljela sam letjeti, a unazad deset godina sam dobila edukaciju i transfer znanja korištenja sonara u srcu iz kojeg funkcioniram, a koji je put u svjesnost. Iz srca mi svakodnevno dolaze upute za funkcioniranje, rune, deimplantacija umetnutih obrazaca ponašanja, energetska protočnost tijela, samoizlječenje...
Vjeruješ li da postoje vanzemljani?
Da, ali me ne fasciniraju. No svejedno, kada na nebu vidim nešto sumnjičavo, uhvati me strah, ali istovremeno i ushićenje jer napokon vanzemaljce, tj. njihove letjelice, vidim svojim očima. Samo, tko zna što sam to zapravo gledala. Više me zanimaju entiteti iz drugih dimenzija, našem 3D oku nevidljivima, koji se hrane našom energijom. Zaljepe se za kičmu i sišu.
Koja je tvoja omiljena životinja?
Još uvijek si nisam ispunila životnu želju jahati konje. Divni su, no životinje za koje sam vezana od malena i koje istinski volim su psi. To je jedna neobjašnjiva, čista ljubav. Zatim, fasciniraju me slonovi. To njihovo zajedništvo, mudrost, zaštitništvo, pamćenje, snažno izražena obiteljska crta i slatkoća beba slonova su me osvojili nakon jednog odgledanog dokumentarca o njima. Od tada mi sa psima dijele prvo mjesto. Volim i vidre, te sve bebe životinja ovog svijeta!
Koja je tvoja svrha u ovoj emisiji? Želiš li emisijom nešto promijeniti u Hrvatskoj?
Voljela bih hrvatskoj publici pokazati da postoje ljudi koji razmišljaju izvan okvira i ne boje se to reći. Moja misija je biti njihov prijatelj. Želim im pokazati da ne postoji samo ono što im serviraju masovni mediji. Cilj je doprijeti do njih da se trgnu i shvate da su sami gospodari svojih života, a onda i da mijenjaju svoja uvjerenja. Želim ih naučiti da je „alternativni” način življenja zapravo onaj iskonski, pravi. Želim ih pozvati na svojevrsni bunt protiv nametnutog, a one koji se bude i koji su na svojem duhovnom putu ohrabriti da to ne skrivaju, da slobodno govore i pokazuju svoj način funkcioniranja, te da dijele svoje znanje i spoznaje. Voljela bih jedan segment emisije usmjeriti i na djecu koja se još formiraju u kompletne ličnosti, a odrasli ih često koče na tom putu. Djeca su savršeni primjeri življenja slobode kojoj svi težimo i uvijek se osjećaju dobro. Na njima ostaje svijet, a ne želimo da ostane na krivim temeljima. Društvo je već dugo vremena bolesno, izopačeno, a ključ za bolje leži u nama samima. Svrha ove emisije je pomoći ljudima pronaći taj njihov ključ. I Mahatma Gandhi je rekao: „Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.”
Komentari