Crna sibirska čaga iz Altaja

Zbog svojih farmakološki aktivnih sastojaka je čaga u nekim farmakopejama svrstana u ljekovite gljive. Upotreba čage u liječenju je bila, vjerojatno, poznata već  5600 godina pr.n.e. u narodnoj medicini u Aziji. Posljednjih 50 godina se također upotrebljava na Zapadu, kako u službenoj tako i u komplementarnoj medicini.  Povijesni izvori navode kako je ruski car Vladimir Monomakh, u 12.stoljeću, liječio rak na usnama sibirskom čagom. Od 16.stoljeća nadalje je poznata uporaba čage u evropskoj fitomedicini u liječenju raka, gastritisa, psorijaze, kožnih bolesti, bolesti zglobova, šećerne bolesti I tuberkuloze.

Ogroman interes za terapeutski učinak čage među ljudima, a također i znanstvenicima je zasigurno pokrenuo dobitnik Nobelove nagrade za književnost Aleksander Isajevič Solženjicin (1918-2008) sa svojim romanom Odjel za rak (Ра́ковый ко́рпус, 1967). U trenutku Staljinovih progona Solženjicin je bio prognan u Uzbekistan, gdje je obolio od raka. Liječio se je u državnoj bolnici u Taškentu i o tome pisao u romanu Odjel za rak. Glavni lik Kostogalotov je ustvari Solženjicin, koji je u 40-oj godini života obolio od raka. Poznato je, da je Solženjicin o čagi čuo u bolnici, te da ju je kasnije cijeli život redovito koristio do smrti u 90-oj godini.  

BEZ ŠEĆERA ili ALKOHOLA!

Jedini konzervans je sorbinska kislina iz jarebike.

Upotrijebljen je samo vanjski crni sloj čage, zbog čega se crna sibirska čaga iz Altaja, ne može uspoređivati niti sa jednom drugom čagom na domaćem ili stranom tržištu. Voda, koja je sastavni dio crne sibirske čage, je voda sa izvora Aržan suj, koji je ujedno altajsko sveto mjesto. Voda ima puno srebrnih iona, koji daju poseban učinak kao i koloidno srebro, odnosno kao da jedeš srebrnim žlicama ili kao da piješ iz srebrnih čaša. 

Tu možete naći informaciju o ORAC ljestvici, na kojoj se čaga nalazi na prvom mjestu.